Digitalna transformacija
Ova nesrećna pandemija virusa poznatijeg pod imenom Covid 19 je svakako nešto staro, ali ipak novo za čovečanstvo, jer čovek je kratkog pamćenja i nije nužno zlo već olakšanje koje je planeta doživela od najgoreg virusa koji je u stvari čovek. Svakog dana umire 25 000 ljudi od gladi i taj podatak niti koga tangira, niti se neko ozbiljno sa tim bavi. A i ovih dana je izašlo dosta podataka da ih ne navodim sve ovde u od mnogih bolesti se umire sa cifrom od puta 10 u odnosu Coron-a virus. Nije normalno da ljudi umiru od gladi, a cifre u tonama bačene hrane su vrtoglave, 80 miliona ljudi pati od gladi…….kakve sve ovo ima veze sa digitalnom transformacijom….
Pa da krenemo 🙂
Prva stvar je profit, jedna od majki svih problema. Mnogi bi ljudi zarad profita prodali i mamu i tatu, ali nisu naravno svi takvi, ima i blažih oblika bolesti. Druga stvar je da se ljude na globalnom nivou pretvaraju u moderne robove…..Ne znajući kako se to desio, ali svi su u kreditima, zavise od zarade u velikim kompanijama……Ali da imaju svoj plastenik u zadnjem dvorištu, koju leju, paradajza, krompira i ostalog povrća sve bi bilo drugačije….I ako ne zaradimo za život, tj ne zaradimo platu kod poslodavca „pukli smo“, to se posebno vidi u gradovima. I tu negde kreće priča o digitalnoj transformaciji, gde ljudi internet prvenstveno i najviše vide kao neki novi prostor za zaradu. Iako internet nije nov, napunio je 30 godina nedavno 😉 .
Malo je degutantno da ja pišem o ovome, jer ja živim od interneta, ali ipak moram nešto reći. Prvo krenuo sam da se bavim veb dizajnom dok još nije krenula ova pomama za kreativnim industrijama, iako to samo po sebi nije loše, ništa nije a priori loše, stvar je u načinu konzumacije……Mnogo ovih dana mi naleće reklama sa ovim ili onim uslugama, kao i besplatnim sadržajima……Moram reći da mi je već blaga muka od toga…..Dosta toga su samo najobičniji lidovi, nekog sadržaja koji je bajat, gde nam „blago rečeno uvaljuju“ nešto čemu je vrednost jako mala, da bi nam prodali nešto dosta skuplje……To je donekle validno….Ipak mene obuzima što kaže moj drug Bogi Milićević tiha jeza, više bi značio popust na nečemu što vredi, nego bajat sadržaj free, a onda je opcija da kupiš ono što je glavni cilj….
Čovek je koren svih problema
Naše osobine kojima smo okićeni su koren svih problema na globalnom nivou. Moram se podsetiti reči Svetislava Basare u knjizi „Teorija heliocentrizma“ gde od kaže otprilike da je propast civilizacije krenula kada su ljudi krenuli da grade kuće jednu do druge…..Negde je to baš logično, nekada su ljudi živeli na distanci i pri susretima radovali i razmenjivali su dobra koja su proizveli…..Nije ih povezivao interes, dok je u današnje vreme ta interesna sfera sve. A ne bi bilo tako da nismo robovi. Moderni mentalni i fizički robovi, zarobljeni u betonu. Moja komšinica Milka posadila Narcise i oni ne cvetaju, jer nema pčela da omoguće seksualnu reprodukciju biljaka. A pčela nema jer smo „istrošili prirodu“, tako da je ljudima preostalo da se dovijaju kako da se snađu u modernom ludilu.
I onda je došla digitalna transformacija
Ne bi ništa bilo toliko problematično da ljudi prvo ne „stvore vrednost“. I to donekle razumem ljudi moraju odnekud krenuti i znanje kojim barataju odmah stave u službu zarade, jer mora se platiti ono što se mora sistemu u kojem obitavamo. No ipak kada se setim svojim početaka, ja sam lično prvo da se malo iskalim pravio prijeteljima i rodbini besplatne sajtove, da se znanje malo slegne i da se validira. Ali mene manje muče ljudi koji se trude i moraju nekako da se održe na površini.
Mene lično više sad već mogu iskreno reči „nerviraju“ baš ti uglađeni namešteni „likovi“ koji ti „daju“ nešto minimalne ili skoro nikakve vrednosti, sa namerom da ti „uvale bingo“. Vređa malo ljudsko dostojanstvo baš to što u stvari je sve „navlaka“ i nema stvarnog davanja…..U ljudskoj prirodi je postalo normalno da se sve „naplati“, što je veoma kancerogena osobina.
Ko peva zlo ne misli
Pored „uvaljivača“ ima dovoljno onih koji nešto daju, ako želiš da naučiš da sviraš neki instrument, nikada lakše, pregršt tutorijala, gde za napredne nivoe ima doplate, ali u besplatnom delu ima itekako korisnog sadržaja. I opet se tu obistinila stara izreka „Ko peva zlo ne misli“. Ja sam do sada u sviranju omiljenog insrumenta zvanog ukulele, dobio baš puno materijala koji je veoma koristam i sledeća lestica će biti plaćeni kursevi.
Dok vezano za posao, sve što je vredelo u 99% slučajeva sam platio, vrlo malo tutorijala je wow, naravno čast izuzecima. Razumljivo je da svoje vreme ne bacamo uzalud jer u betonskim zatvorima moramo „da zaradimo za hranu i račune“ sbb, telenor, vip, telekom i ostali „glodari budžeta“ konstantno povećavaju na primer pakete za telefon i navlače nas konstantno za po par stotina dinara za određeni paket za telefone, tako i za paket interneta i televizije i tako dalje…..I njihovi nasmejani operateri nas „uvek“ savetuju za naše dobro i polako nas uvlače u „grotlo“ ne transformisanog nego „iščašeonog sveta“. Lekari kada dođete na pregled imaju 10 min po pacijentu, a imaju i elektronski i papirni karton da popune….Tako da se nije svuda „transformacija“ primila i sa nekim od svojih pozitivnih mogućnosti.
Šta mi možemo povodom svega
Pa možemo da se bavimo borbom na mikro nivou, jer smo u globalu porobljeni, da pokušamo da u okviru porodica napravimo nešto i da smanjimo zavisnost…na primer da napravimo neku porodičnu manufakturu, da se bavimo nekim rukodeljem ili da pokrenemo neku proizvodnju hrane (moj cilj je da u narednih 3 do 5 godina najviše kupim parčence zemlje na Fruškoj Gori između Sremskih Karlovaca i manastira Velika Remeta). Generalno idealno je da neki svoj talenat iskoristimo i to može da bude veoma interesantno. Spoj ljubavi i posla, ali ne sa krajnjim ciljem što brže monetarizacije već pre svega „prvo“ nešto treba naučiti i onda se baviti prodajom toga zarad ličnog i porodičnog progresa. I tu se onda opet postavlja pitanje koje je mera i šta je to što nam treba za normalan život. Generalno pravilo je da smo u eri nadmenosti življenja i rabljenju svega oko sebe zarad lične satisfakcije.
Bilo bi dobro da se pre svega malo transformišemo kao ljudi, pa nam ni digitalna ni bilo koja druga transformacija neće mnogo naškoditi. Jer čovek je ipak više od par desetina kilograma mesa. Čovek ima nešto što pokreće to silno meso i na tom polju je glavni fokus i posao. Pretaran strah od smrti i svih problema koji nas okružuju od nas prave „ljigavce“ par decenija je ništa u večnosti, a čovek se na kraju života izbacuje izvan gradova i sela na groblja i od njegovog lepog tela i lica ne ostaje ništa, a ono unutrašnje to je duša koja ostaje iza njega, zato pazite u šta ćete da se transformišete 🙂 .
Napišite odgovor ili komentar