Kako je Websites Workshop stigao do 5000+ polaznika

15. jun 2026.

Kako je Websites Workshop stigao do 5000+ polaznika

Ovaj tekst je uvod u ideju zašto sam i počeo ovu knjigu da pišem, odgovoriću u tekstu, neću da kažem gde da pročitate ceo tekst (smeh).

Websites Workshop nije nastao kao škola. Nastao je kao radionica – u doslovnom smislu te reči. Kako sam pre toga imao prodavnicu Hobby Dućan i pravio razne rukotvorine i radio restauraciju predmeta od drveta, ja sam voleo taj kontekst radionice. I kada sam nastavio da radim tj osnovao Websites Workshop, hteo sam taj osećaj da prebacim i u tu novu priču. 

Kasnije kad su krenuli kursevi posle par godina, ideja je bila prosta: polaznici ne uče samo o izradi sajtova, nego ih prave, uživo, na stvarnim projektima. Mmogo sajtova smo napravili uživo i za klijente u toku kurseva. To nisam nigde video ni na jednom drugom programu. Uvek sam voleo da radim stvari koje nisu klasika, već da smišljam nove stvari.

Boban se prvi priključio, još u fazi Webcona bio predavač na kursu WordPressa. Zatim smo nastavili zajedno Websites Worshop kurseve. 

Zatim se priključio Miloš, koji je predavao Javascript i React i mislim da je on najbolji edukator na Balkanu za React. A onda, kako su se rađali novi kursevi – Python, Data Science, Data Analyst – rađali su se i novi predavači. Danijel, Sloba Zelić, Zoran, Milan, Jovana, Milica. Niko nije bio „zaposlen“ u klasičnom smislu – svako je došao jer je imao šta da pokaže, i jer je format radio. 

Između 2022. i 2024. je bio vrhunac. Upisi redovni, online učionica puna, Zoom sesije sa polaznicima sa svih strana regiona, ali i naši ljudi širom sveta čak i sa Havaja… Preko 5000+ ljudi je prošlo kroz programe – Fullstack development, Python, web dizajn, digitalni marketing, kao i brojne besplatne radionice i online konferencije. Taj broj nije marketinška cifra – to su stvarni ljudi, stvarni projekti, stvarne karijere koje su krenule drugačijim putem.

A onda se nešto promenilo.

Nije se promenilo postepeno – promenilo se naglo. U par meseci upisi su pali. Reklame su postajale sve skuplje (plaćali smo i preko 3000 evra mesećno meta oglase), a rezultat sve manji. I kad sam počeo da razgovaram sa kolegama iz drugih škola i edukativnih centara, shvatio sam da nismo jedini – isti obrazac, svuda. Online edukacija koja je procvetala u vreme korone polako se normalizovala, a AI je stigao kao dodatni pritisak koji je ubrzao pad.

„Zašto da platim kurs kad ChatGPT to može da uradi za mene?“ – to pitanje, direktno ili indirektno, visilo je u vazduhu.

Nisam imao odmah odgovor. Ali sam znao jedno: trebalo je nešto da se promeni. Ja sam zapravo hteo da pređemo na nasnimljene programe, ali nismo to dovoljno brzo uradili i prosto nismo iskoristili trenutak.

I IT struka nije više bila egzotika, globalna ekonomska kriza, AI mnogo je razloga za promene koje su nastupile. No ono što moram reći dosta onih koji su radili kada i mi od toga tu ima nekoliko ozbiljnih igrača glavnih među kojima smo i mi bili su utihnuli. 

Naš format uživo je bio i skuplji, a neizvesnost posle učenja, juniori nisu uopšte traženi,zašto onda učiti, tako nekako su razmišljali naši potencijalni polaznici i broj je pao dovoljno da odustanemo od predavanja uživo.

No ono što sam ispričao do sada nije odgovor na pitanje iz naslova! Kako smo došli do tako visokog broja polaznika?

Pa prvo u startu ja sam krenuo i pre nego smo krenuli na Websites Workshop kurseve kroz Webcon besplatne radionice i došao do velikog broja ljudi. Kako je to bila godina pred koronu i došla i izolacija moram priznati da je momenat bio idealan. Ljudi su sedeli kući i učili jer i nisu imali pametnija posla. Tako da smo stvorili jako brzo veliki community (zajednicu). I prosto smo promenom sajta za posao iskoristili poziciju na tržištu, kao i mejling listu. A i u eri društvenih mreža lako se dele informacije.

No to je bilo dovoljno za start, da kad krenemo na drugoj platformi imamo neki vetar u leđa, ali….morali smo da radimo plaćeno oglašavanje. I od početnih 350 – 400 evra koliko je trebalo da napunimo grupu došli smo na 3000 evra i to je bio znak da ne želimo više. A broj polaznika je bio manji. Moram reći još da kad sam pokrenuo Webcon nije bila ni jedna live online kodiraonica……Naravno kako su se pojavljivali novi programi i kursevi postalo je teže i skupiti polaznike.

No i pre nego je došlo da zasićenja tržišta i promena, mene je uhvatio veliki umor, posle 5 godina svakodevnog predavanja i to u večernjim časovima izgubio sam elan…Plus pored predavanja radio sam marketing, od objava, plaćenog oglašavanja, pisanja za sajt. To me je slomilo.

A ovde otkrivam razlog knjige i zašto je pišem da vas spasim muke i da vam pomognem kako sami da vodite svoje online prisustvo jer su agencije skupe i ako ne platite to dovoljno to malo što platite biće bečene pare.

U ovoj knjizi ću vas naučiti kako da sami uspete u svojim projektima, ja ih sad radim paralelno za sebe nekoliko plus projekti za klijente, ali sam došao do toga šta je važno i naučiću vas u knjizi kako da pre svega vodite projekte i mnogo tehničkih detalja od pravljenja sajta, promovisanja, praćenja metrika itd….

Zahvalićete mi se nekad kad se sretnemo u gradu, platićete pivo 🙂 Jer kroz ovu knjigu dobijate i neke alate koje sam ja napravio i spasiću vas nekih nepotrebnih troškova.

Komentari

Napišite odgovor ili komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *


© Slobodan Mirić - Dnevnik jednog programera