Kako sam završio u IT-ju
U vojsci sam slepo kucao knjige. Dok su drugi na obuci jedva čekali da ne rade ništa, ja sam satima prekucavao tekstove — i u tome, iskreno, uživao. Nisam imao pojma da ću tu veštinu ikada upotrebiti.
Godinama kasnije, kad sam saznao da se sajtovi prave kucanjem koda, prvo što mi je palo na pamet nije bilo „kako se to radi“, nego „ovo ja mogu, znam slepo da kucam“. Tastatura je od tada moj glavni alat.
Ali da krenem od početka.
Nisam nikada zapravo gajio neku preteranu ljubav prema računarima. Zapravo kada su računari krenuli ozbiljnije da ulaze u kuće ja sam već bio srednja škola, nisam ona generacija koja je odrasla uz računare.
Prvi pentimum su roditelji kupili mom bratu koji je jako voleo igrice i iskazivao interesovanje, dok sam ja bio zaluđenik za muziku, što me i do sada nije napustilo. Sve što radim radim uz muziku. Svirao sam u bendu Šinobusi, ali sam napustio sviranje usne harmonike i grupu kada mi se rodila ćerka. Kasnije sam kupio ukulele i sviram sam sebi povremeno, generalno ovo mogu reći uvek sve što sam radio radio sam iz ljubavi, nikada nisam imao neke komercijalne svetonazore. Nikada nisam smišljao nešto da bi to monetizovao već da bi stvorio nešto u šta verujem, što me negde profilisalo kao čoveka koji pre svega voli da živi u svetu ideja. Tako da konstantno smišljam nove stvari i pokušavam da ih razvijem.
Umetnost u globalu je bila predmet svih mojih interesovanja. Crtanje je bila takođe ljubav mojih najranijih dana. I kako sam ipak shvatio da negde nisam dovoljno nadaren za to, delovalo mi je da mi fali jos zrno talenta. Nisam, po mom mišljenju, bio dovoljno dobar crtač – falilo je još malo talenta. Ali sam umeo sa bojama i četkicom, i to je bila prelomna tačka: shvatio sam da moje mesto nije u „čistoj“ umetnosti, nego u primenjenijim formama – onima gde se ideja pretvara u nešto upotrebljivo. To me je, godinama kasnije, odvelo u ikonopis, restauraciju i izradu igračaka. Nisam se odlučio za umetničku školu jer sam odrastao u malom gradu i nekako nije bilo ideje da ja npr idem u Novi Sad u srednju školu kao što je Bogdan Šuput. Ali sam negde naslućivao da ja umem da stvaram kroz primenjenije forme nešto lepo.
Kroz ikonopis sam naučio tj usavršio svoju crtačku tehniku, a pogotovo rad sa četkicom i bojama. Mešanje pigmenata iz prorode sa žumancem jajeta kako bi se stvorile boje, ne kupovne boje.
Ta tehnika me je odvela da kada sam otvorio prvi SZTR za prodaju i slikarskog materijala da radim i restauraciju nameštaja, ali i proizvodnju igračaka od drveta. Prvo sa modelarskom testerom isečem od drveta igračku, zatim je oslikam i izlakiram. I tu prvi put zapravo dolazi do toga da mi treba sajt, to je npr 2005. godina. Tada sam imao prvi sajt, ali nije mi se svidelo što ne može da izgleda onako kako ja želim i tu je došlo do ideje – zašto ja ne bih sam napravio sajt.
Rekao sam da me računari nešto nisu preterano interesovali, pre prve firme SZTR koju sam pomenuo, pre toga sam sa dvojicom drugara imao studentski radio, pre toga Radio Jesenjin koji smo otkupili i nismo uspeli da razvijemo te je priča propala. To je i moj prvi propali posao. Posle je propao i moj SZTR koji se zvao Hobby Dućan. Nije uspeo iz jednog glavnog razloga jer ja nisam prodavac. Poenta je bila da kupim što jeftinije i prodam što skuplje, a ta logika meni nije bila bliska. A igračke koje pravim nisu bile rentabilne jer za jedan set igračaka mi je trebalo nedelju dana jer je to bio ručni rad i ja sam to radio onako precizno i ozbiljno, prosto nisam mogao da proizvedem dovoljno igračaka da bih zaradio dovoljno.
Kako sam kad sam dobio poziv da radim na radiju završio jednogodišnju školu tonske realizacije koja se pre svega bavila tonskim snimanjem, akustikom i predmetima koji su bili vezani za zvuk i akustiku prostora nisam imao dovoljno znanja vezano za softvere. Tada sam za potreba radija naučio ozbiljno prve softvere za snimanje i montažu audija.
I posle kada sam učio neke druge softvere poput Fotošopa i Ilustratora značilo mi je što sam pre toga znao nešto dubinski i lako mi je išlo dalje bilo koje učenje raznih softvera, koje traje i do današnjeg dana. Nedavno sam za potrebe video lako naučio i Adobe Premiere i posle njega prešao na Davinci Resolve studio.
I da se vratim na prvi propali Hobby Dućan i sajt.Ovako se to desilo zapravo. Tehnička veština slepog kucanja koju sam stekao u vojsci je bila presudna. Saznao sam da se sajtovi prave kucanjem koda, a kako sam znao slepo kucanje prošla mi je misao da bi ja to mogao da radim. Dok su drugi na obuci u vojsci jedva čekali da ne rade ništa ja sam uživao u prekucavanju knjiga i sticao veštinu iako nisam znao da ću nekada tu veštinu koristiti. Ali sam uživao u tome i sad mi i dalje to veoma prija. Tastatura je posta moj glavni alat.
Privuklo mi je da ja pisanjem dobijem slike i tu sam video onu svoju dimenziju potrebe za stvaranjem slika to može da se radi posredno i primenjeno. I tako sam kupio prvu knjigu Briljantno HTML i CSS i ostalo je uporan rad i posvećenost.
Tada sam imao 37. godina malo dete i radio sam do 4 popodne. I kada dođem sa posla ručam na brzinu i napolje sa suprugom i detetom u park ili negde u šetnju. Morao se izmisiti tj stvoriti prostor za učenje. Tako da posle 10 kada dete i supruga utonu u san ja sam kretao i to je bilo mesecima do 1 – 2 noću.
Posle HTML-a i CSS-a došao je Javascript, pa PHP…..I tada sam posle godinu dana kada sam već imao određena znanja tj znao da napravim sajt krenuo da radim. Prvo sam se ponudio prijateljima i poznanicima. Krenuli su prvi poslovi.
Moram još spomenuti da sam firmu napravio iz radnog odnosa, nisam dao otkaz odmah već posle par meseci. A i ta firma zove sa Baza mi je bila isto dobra škola, tamo sam radio 7 godima i učio na posvećenosti jednog preduzetnika. Koji je ulazio i bio uključen u sve procese proizvodnje štampanih ploča za elektroniku, nije bio samo šef koji koordiniše već je bukvalno ulazio i pomagao svakdonevno kome god je to trebalo u firmi.Firma je proizvodila štampane ploče za elektroniku i ja sam tu radio poslove sito štampe, što mi je bilo izuzetno interesantno – sve faze su zahtevale veliku preciznost da bi krajnji proizvod izgledao savršeno. Dobra mešavina iskustva za sve što je došlo posle.
Posle toga Websites Workshop se lagano zahuktao, nekako je sve to krenulo tako što je preporuka krenula da radi. Ljudi kojima sam napravio sajtove su me preporučivali i eto tako je to i 10 godina kasnije.
U toj deceniji je bilo mnogo saradnji i poslova kako u Srbiji, tako u EX YU regionu, Kanadi i Americi. Mnogo toga je prošlo i naučilo se, tako da imamo celu ovu knjigu da se osvrnemo na sve interesantne detalje.
Napišite odgovor ili komentar