Kodkamp by Webcon

19. septembar 2020.

Kodkamp by Webcon

Dragi moji neću da napišem ponosam sam što smo smo lansirali novi format koji se zove Kodkamp, termin kao takav postoji, ali je u praksi i ideji nešto drugo, naš format je bliži izviđačkom kampu nego programerskom, podseća na školu u prirodi najviše ( Kao i sam Webcon forma nije klasična tj potpuno nova je i radimo sve u real time-u, ne nasnimavamo ). Na Kodkampu kodiramo u prirodi, okrenuti smo pored posla i relaksaciono rekrativnoj dimenziji. Volim da radim na stvarima koje nisu klasika, ne znam zašto mi je za oko zapela reč ponos i nema veze sa tekstom, možda jer me malo nervira da se ponosimo poslom ( meni je to truba ), ali eto pomenuo sam je. Rođen sam u doba mladih pionira, volim pionirske stvari, nove stvari koje nemaju utabane staze, tako da ćemo da „izvidimo“ i da malo utabamo staze ovom simpatičnom formatu.

Dakle Kodkamp – kampovanje, tj kodiranje na kampovanju možda bolje reći kodiranje u skladu sa prirodom.

Priča počinje negde pre 3 godine u mojoj glavi, kada sam počeo intenzivnije da posećujem meetup-e i konferencije. Upoznao sam od toga doba mnogo dobrih i interesantnih ljudi, koji su mi u međuvremenu postali dragi prijatelji. Ne bih posebno izdvajao nikoga ( da ne bih nikoga zaboravio, no moraću bar neke ), moram istaći lokalnu WordPress inicijativu grada Vršca sa lučonošama Aleksandrom Paskuom i Živom Miloševićem koji su belosveCki primer mega careva, istako bi i Acu Savkovića iz Beogradske WP zajednica, WP Aleks je svakako uticao na moju ljubav prema zajednicama, sa WP zajednicom prevashodno. Beograd i Novi Sad su sami po sebi lideri u IT svetu i tu je očekivano da zajednice budu jake i žive, ali podvig iz Vršca mi je vredan divljenja. WordPress zajednica grada Niša je isto tako veoma moćna što je i rezultiralo prvim WordCamp-om van Beograda, gde sam ima zadovoljstvo da budem govornik i da se lepo provedem 2 dana.

Ali više od svega volEm da radim stvari koje tek treba da dođu, tako da dolazak Kodkampa 10.10. u vidu dvodnevnog kodiranja u prirodi, gde ćemo spojiti networking, relaksaciju, odmor, druženje u pravom smislu te reči, prevazići ćemo daljinu koju internet nosi. I prizemljiti se u Maloj Remeti u prelepom objektu i prirodnom ambijentu Fruškogorske lugarnice i tako pokrenuti novi vid edukacije i networkinga kod nas i šire….Generalno nigde nisam video ovakav format uopšte.


Fabrikovanje ideja


Moj hobi je negde ( kako sam prvi put čuo na tv-u od neke voditeljke to negde, mislim da je to bila Jovana žena od Željka Joksimovića ) u stvari razvoj ideja koje mi padaju na glavu kao kiša, na žalost većina se ne ostvari jer je to u stvari najteže od ideje napraviti realnost. Svakodnevno se srećem sa genijalnim ljudima koji svoje ideje ili ne ostvare ili ne u punom kapacitetu. Jer nešto ili neko to treba da gura iz nerealnog u realni okvir. Zasićeni smo i nadraženi digitalnim iskustvima svih vrsta, potrebno nam je nešto da nas malo relaksira, a tu baš svoje mesto nalazi Kodkamp, jer nam treba i vreme u kojem ćemo se osećati lepo, a ipak „nešto konkretno raditi“.

Urođena potreba čoveka da je u simbiozi sa prirodom čiji je organski organski deo ne mora nužno da bude i prepreka pogotovo u poslu koji može da se radi remote. Moj san je da u skorijoj budućnosti kupim njivu na Fručkoj gori i napravim brvnaru iz koje ću moći da kucam i da snimam lekcije za kurseve i da u 3 sata popodne dođem kući sa posla, a usput sam zalio paradajz i krastavace u plasteniku i skupio šljive i kajsije po dvorištu. Pandemija kakva kod bila, lažna, preduvana nije ni važno nas je naučila, mada sam ja lično to davno shvatio da je čovek koji proizvedi hranu nezavisan od društva i samog grada kao paradigme modernog življenja. Kamp koji kreće za 3 nedelje je negde skretanje u tom pravcu, da pričamo radimo i vidimo da nije nužna kancelarija, rad za poslodavca by the way mnoge it kompanije sad tako funkcionišu. A usput nismo ni rođeni da ne uživamo u životu, već da ga koliko možemo stavimo pod našu kontrolu.

Sad par slika da vidite u kakvom okruženju i u kojoj lepoti se dešava naš prvi kamp, sa terminom 10. oktobar 2020.

Networking kao takav je veoma razvijen i kod nas, ali negde meni lično uvek fali to nešto i to smo pokušali sa ovim formatom da postignemo, ima i blog post na Webcon-u na tu temu. Meni lično fali najviše to što ili je networking potpuno okrenut priči i to nije loše, ali posle nekoliko takvih događaja izgubim interesovanje ili je tematika suviše opšta. Workshop-ovi su negde na dva koraka do cilja, ali i tu često bude nedovoljno vreme za ozbiljniji fokus na tematiku, prosto potrebno je nešto više. Veza između svega toga su bili online kursevi kojih ima dosta i sam sam naučio mnogo iz njih, ali uvek mi je falila prava interakcija, i osećaj zajedništva. To negujemo kroz Webcon, radionice se produže po potrebi vremenski na početku i po sat vremena, umesto 2 trajale su i po tri sata, toga nema u snimljenim kursevima. Neke radionice smo produžavali sa mesec ipo na 3 da bi uspeli da prođemo program u meri koja je potreban i kojoj to želimo. Faktor živ čovek je nezamenljiv.


Plan rada na kampu po danima


Plan rada – prvi dan ( subota 10. oktobar)

  • Subota jutro – dolazak od 10 – 12h, upoznavanje, druženje i kafica do ručka.
  • 13h ručak
  • 14 – 16h Krećemo sa radom, pravimo front end sajta i to radimo do 16h
  • 16 -16:30 kafica i odmor
  • 16:30 – 18:30h krećemo sa instalacijom WordPress-a i izradom teme i prvi dan radimo do dela, da izlistamo blog postove, napravimo vidžete, navigaciju….
  • 19h večera
  • Posle večere networking, razgovaramo o svemu i svačemu i opuštamo se na svežem vazduhu Fruške gore i onda na spavanjac.

Plan rada – drugi dan ( nedelja 11. oktobar)

  • 8 – 9h doručak i kafica
  • 9 – 11 nastavljamo rad na temu, pravimo Custom post tajpove
  • 11 – 11:30 kafica i odmor
  • 11:30 – 13:30 Završetak radova na temi, tips and tricks i postaljanje na live server.
  • 14:00 Ručak
  • Posle ručka još malo druženja i povratak kućama…

Komentari

Napišite odgovor ili komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *


© Slobodan Mirić - Dnevnik jednog programera