WordPress meetup pod vedrim nebom
Šesti po redu WordPress meetup u malom gradu kraj Dunava (Apatinu jel tako) je završen. Utisaka je puno, prvo jer je bio u jednoj super formi potpuno nestandardnoj. Održan je na Seoskom domaćinstvu Nedođija, a i pored oficijelnog programa tj predavanja sledeći dan je bio i super izlet po neverovatnim terenima Gornjeg podunavlja, prirodnom kompleksu ritova dunavskih rukavaca, bara, polja…..u kojima sam „protraćio“ svoje detinjstvo….O tome sam pisao i još ću puno pisati. Meanderi Dunava u našem kraju su prelepi, svaki dolazak u Apatin je ekskurzija za mene koji sam tamo odrastao, ali pošto već četvrt veka živim van Apatina svaki dolazak za mene je pravi pravcati „spektakl“. Hiljadu godina je vezano za ovaj grad. No krenimo redom…..
Nedođija
Kada uskoro završim sajt za seosko domaćinstvo Nedođiju videćete i celu priču kako je moj stari prijatelj Sale Aćimović lokalnom življu dobro poznat kao Aćim došao na ideju i napravio ovo fenomenalno mesto, ali za početak otkriću samo da je to bilo u želji da sa svojom decom krene u Nedođiju i pomogne Petru Panu i družini…..Ostatak priče uskoro 😉
Apatin jeste podelom Jugoslavije na pojedinačne države upao u jedan kutak koji nije na putevima koji su frekventni i zapravo to je ono što je njegovo blago. Posle propasti industrije podelom bivše države, bombardovanja i ostalih nedeća koje smo doživeli sam Apatin se našao u situaciji da je turizam njegova zvezda vodilja. Ovde se zahvaljujem Nemanji Joviću direktoru Turističke organizacije Apatin koji je prepoznao WordPress mitape u Apatinu kao nešto korisno za sam grad i od tada pomaže na razne načine i to samoinicijativno predlaže novi prostor u Kulturnom centru, pomaže u smeštaju gostiju mitapa, organizuje biciklove za izlet i tako dalje…
Tako da iako Apatin geografski nije ni na jednom putu usputan i na krajnjem severo zapadu naše zemlje skriven među brojnim dunvaskim meandrima ima nas koji mislimo da zaslužuje posebnu pažnju pre svega ljubitelja prirode, banjskog turizma – sama Banja Junaković je na 3km od samog Apatina, ali i ljubitelja pecanja, posmatranja ptica i životinja, ali i relaksacije na brojnim izletištima i mestima za kupanje i odmor. Zato dođite u Apatin i provešćete i relaksirati jako dobro. Od prošle godine je započela i ova tehnološka dimenzija koju naš grad poseduje kroz WordPress mitape…
Da Apatin nije nedođija, iako skrajnut on zapravo tim dobija na značaju svima onima koji žele da se odmore od buke, gužve, automobila, parkinga itd……Očuvana priroda i prirodne lepote zapravo su i vezane za mesta koja nisu negde u žiži puteva već „mirno“ usidreni negde kao kakva lađa u nekoj prelepoj priči ili bajci, tako da tu dolaskom u Apatin možete biti deo te bajke.
Početak i dolazak ljudi
Početak zapravo nije na dan mitapa već 2 ili 3 nedelje pre, zapravo kao ideja se rodila na prethodnom mitapu uz pivo i paprikaš. Sedeo sam sa Ljubišom (veoma bitna karika, o njemu kasnije) i Aćimom u Nedođiji dan posle prošlog mitapa i pio kafu. A i pre ovoga tj od samog početka kada sam prvi put nazvao burazera Gorana (ovde zahvaljujen njemu na pomoći i snajki Ceci što me trpe kada dođem lud ko šargarepa i nisam normalan, a i ženi Taškici i deci jer stvarno sam ponekada nepodnošljiv, smeh) u Apatin i pitao šta misli ima li smisla praviti meetup u Apatinu prva ideja mi je bila da se cela priča spoji sa prirodnim lepotama kraja. I kroz priču smo došli do ideje da je iako polovina aprila i još nestabilno vreme ipak došlo vreme za prvi meetup pod vedrim nebom i zvezdama. I tu se mi lagano dogovaramo o meniju i ostalim detaljima….
Posle podrške Nemanje Jovića i Aćima u vezi smeštajnih kapaciteta za nekih 15ak ljudi posle objave na meetup aplikaciji i FB grupi WordPress Srbija, počinju da se javljaju ljudi za smeštaj i meetup dobija dvodnevnu dimenziju tj program, ali o drugom danu kasnije.
Ljudi su počeli dolaziti već u 5 sati, prva kola su parkirana i pre mene (smeh) i zove Aćim i pita gde si gosti već stižu 🙂 ali par min kasnije stigoh u Nedođiju. Uvek pred dolazak ljudi imam znak pitanja u glavi kao hoće meetup biti posećen i iščekujem da tako bude i nekako je tu otprilike 25 do 30 ljudi, ali ono što me fascinira svaki put dođu ljudi iz drugh gradova i to ne sa malim brojem sam se upoznao na samom događaju. Događaj zapravo je manje lokalnog karaktera jer zapravo 2/3 ljudi su zapravo ljudi koji dođu sa raznih strana: Beograda, Novog Sada, Sombora, Rume, Valjeva, Šapca, Sremske Mitovice, Kragujevca, Bora…..Nekog sam zaboravio, ali neće se ljutiti…..I da dodam ljudi koje sam upoznao na prvom mitapu u međuvremenu su mi uveliko prijatelji i to ne samo iz Apatina. već i iz Sombora itd….
Dok smo čekali prve goste Aćim, Ljubiša i njegov otac Sloba su već krenuli sa pripremom hrane i to u specijalnoj varijanti sača junjetina sa krompirom i raznim povrćem i juneća čorbica u kotliću. Ono što je bilo super iznenađenje, jedan gost je došao sa suprugom iz Rume i doneo odlično sremačko vino što je mojoj duši donelo sreću, jer sam bio prehlađen i jedino što sam mogao popiti je kvalitetno domaće vino. Ono što me je dodatno oduševimo dolazili su ljudi sa decom jer je Nedođija namenjena između ostalo za dečije rođendane i na ideju Aćima i njegove dece dobila svoj konačan oblik.
Predavanja
Predavači su bili bombastic fantastic, Luka Petrović i Igor Elez. Luka je senior koji je pričao o zaštiti i o optimizaciji WordPress sajtova i meni je baš leglo predavanje što bi rekli prijalo mi je, sama tema je konstantno aktuelna. Igor je opet radio jedan portfolio sajt za jednu od učesnica meetupa i prolazio je studiozno svaki korak, što je prijalo pre svega početnicima iz publike. Predavanja su svakako središnja tačka WordPress okupljanja, tako da je na njima usmerena maksimalna pažnja….Zbog malog kašnjenja zbog saobraćajne gužve u Beogradu iz kojega su oba predavača malo smo kasnije počeli, a još kasnije završili, posle 10. Svi su pažljivo ispratili predavanja i bilo je baš dobro, jedino je sredina aprila i nismo još dostigli fine temperature tako da smo zdušno prihvatili momenat da je vreme da se zagrejemo sa toplom junećom čorbicom.
Tog 15. aprila je bio baš topao dana, ali u kasno popodne je dunula neka „košavica sa Dunava“ i malo spustila večernju temperaturu, ali je posle 7 u smiraj dana bilo bez vetra i bilo ok, samo je falio još koji stepen više, ali to ćemo nadoknaditi na mitapu u maju (smeh).
Gastronomija
Posle čorbice na meniju je bila junetina ispod „specijalnog“ Aćimovog sača i ljudi su se fino služili u maniru švedskog stola, ali ovo je bilo „mnogo“ više od toga, jer je sve „domaća“ radinost, svež vazduh, Slobino višedecenijsko kulinarsko i ugostiteljko iskustvo kroz poznatu apatinsku kafanu svima znanu „Kod Milojka“….Slobin otac je Ljubišin (još nismo stigli do njega, smeh) deda i to je baš duga tradicija u ugostiteljstvu. To se ne može bustovati, kupiti, zbudžiti….
Ono što je bio apsolutni dobitak i vrhunac večeri su razgovori i grejanje uz vatru, pijuckanje domaćeg vina iz Rume, apatinskog Jelenka…..Uz razgovore su ljudi razmenjivali i brojeve telefona i to je ono što je ključ networkinga i samih mitapa, povezivanje 🙂 I to je trajalo do nekih 1 ili 2 posle ponoći (nisam siguran, smeh) kada je počelo kretanje ka smeštaju. Na 3 lokacije su bili smešteni gosti, jedan deo u Nedođiji, u jednom privatnom smeštaju i apatinskoj Marini. Ja sam zaboravio lap top i onda smo se Ljubiša i ja vratii da ga pokupimo i nastavili priču sa Aćimom i Miletom iz Rume, pominjao sam ga, to je onaj što je doneo super vino. Nismo se poznavali pre mitapa, par sati po upoznavanju sedeli smo i pričali uz vatru duboko u središtu noći. Ja sam došao kući posle 3, ali nisam mogao da spavam, što od super utisaka što od prehlade koju sam pazario……Ali osećaj je neopisiv upoznavanje novih ljudi, nova prijateljsva, nove priče….Život dobije više od obećanog.
Dan drugi i izlet
Drugi dan je počeo sa programom u 9 ujutro uprkos kasnom leganju (smeh). Sastali smo se kod Marine i knjiga je pala na 12 slova. Neki su se uputili kućama prethodno veče, a neki su morali to jutro, 12 ljudi na kraju je odlučilo da subota jutro bude avantura. Vođa ekspedicije je bio već više puta pominjani Ljubiša, koji je bio značajna podrška u izvođenju dosadašnjih mitapa. Ovog puta smo dodali odličnu aktivnost koja je trebala da bude vožnja biciklom do čarde Štuka koja je u području kupusinskog atara, ali iz „opravdanih“ razloga (smeh) ekipa je odlučila da na odredište ode automobilima, ali avantura nije zbog toga „propala“. Pristup čardi Štuka je nemoguć vozilima, tako da je posledenjih 2km ekspedicija išla peške kroz prelepe šume našeg Gornjeg podunavlja. Naredna tačka je bila takozvana „Kupusinska čarda“ gde je Ljubiša skuvao riblji paprikaš, takozvani apatinski riblji paprikaš, ali recept i priču o njemu ću ostaviti za poseban blog post.
Ja na žalost nisam bio vinovnik ove avanture, jer sam već bio podlegao „ranama“, šalim se malo, prehlada me je onemogućila u tome, zadnji deo priče pišeg gledajući i prateći slike (smeh). Ostao sam još 2 dana Apatinu i još neoporavljen vratio se u Novi Sad, danas me Taškica (hvala joj) leči pravi mi čajiće i knedle sa šljivama. I za kraj neću pisati ništa kao zakljućak nego ubaciti još jednu galeriju slika koja mnogo bolje priča od mene. Vidimo se na nekoj od narednih apatinskih avantura……..
PS uskoro snimak metapa sa dronom, moj komšija i drug iz detinjstva Simo Delić odradio, uskoro snimak 🙂 I da dodam još ovo vidite da kroz ovaj tekst prolazi obilje imena (to je najveći benefit orgnizovanja mitapa, priključite se zajednici i organizujte u svom gradu), moglo bi još, ali eto nisam sve uspeo 🙂 Vidimo se u Apatinu.
Napišite odgovor ili komentar